Uređivačka politika

 

Časopis Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva posvećen je objavljivanju radova iz sledećih oblasti: bibliotekarstvo, arhivarstvo i muzeologija; ekonomske nauke; istorijske, arheološke i klasične nauke; kulturološke nauke i komunikologija; menadžment i biznis; pedagoške i andragoške nauke; političke nauke; pravne nauke; psihološke nauke; sociološke nauke; specijalna edukacija i rehabilitacija; teologija; fizičko vaspitanje i sport; filozofija; filološke nauke; nauke o umetnostima; kriminalističke nauke.

Časopis Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva objavljuje sledeće vrste prethodno neobjavljenih radova: originalne naučne radove, pregledne radove, tematske priloge, prevode, kratka ili prethodna saopštenja, stručne radove, informativne priloge, naučne kritike, polemike i osvrte, prikaze knjiga i naučnih događaja.

Svi radovi moraju biti napisani u nekoj od varijanti srpskog (ili srodnih) jezika, a originalni naučni radovi i pregledni radovi opremljeni apstraktima i ključnim rečima, kako na srpskom tako i na engleskom jeziku.

Časopis ne naplaćuje naknadu za obradu članka (APC: Article Processing Charge).

 

Odgovornost redakcije

Glavni urednik časopisa Kritika: časopis za filozofiju i teoriju društva, u saradnji sa urednicima svake sekcije i redakcijom časopisa, odgovoran je za donošenje konačne odluke o tome koji će se rukopisi objaviti. Urednici se pri odlučivanju rukovode uređivačkom politikom, vodeći računa o zakonskim propisima koji se odnose na klevetu, kršenja autorskih prava i plagiranje.

Po prijemu, rukopisi prolaze kroz preliminarnu proveru u redakciji kako bi se utvrdilo da li ispunjavaju osnovne kriterijume naučnog rada. Pored toga, proverava se da li su rad ili njegovi delovi plagirani. Glavni urednik i urednici sekcija zadržavaju diskreciono pravo da primljene rukopise ne objave i bez pokretanja recenzentskog postupka, ukoliko utvrde da oni ne zadovoljavaju standarde redakcije, bilo u pogledu sadržinskih bilo u pogledu formalnih aspekata.

U redovnim okolnostima, redakcija obaveštava autora o tome da li je prihvatila tekst u roku od četiri meseca od datuma prijema rukopisa. Ukupan period od podnošenja rukopisa do njegovog objavljivanja obično traje od dva meseca do godinu dana.

Samo rukopisi koji su u skladu sa uređivačkom politikom časopisa biće poslati na recenziju. U suprotnom, kao i u slučaju da autori nisu poštovali upustava za pripremu radova, rukopisi će biti odbijeni bez recenzije i, sa odgovaraućim obrazloženjem, vraćeni autorima. Autori će o prijemu/odbijanju rukopisa biti obavešteni elektronskom poštom.

Glavni urednik i urednici sekcija ne smeju imati bilo kakav sukob interesa u vezi sa rukopisima koje razmatraju. Ako takav sukob interesa postoji kod jednog ili više članova redakcije, ti članovi se isključuju iz postupka izbora recenzenata i odlučivanja o sudbini rukopisa. Urednik i članovi redakcije su dužni da blagovremeno prijave postojanje sukoba interesa. 

Glavni urednik i urednici sekcija su dužni da sud o rukopisu donose na osnovu njegovog intelektualnog sadržaja, bez rasnih, polnih, rodnih, verskih, etničkih ili političkih predrasuda.

Urednici i članovi redakcije ne smeju da koriste neobjavljen materijal iz primljenih rukopisa za svoja istraživanja bez izričite pisane dozvole autora. Informacije i ideje koje su predstavljene u predatim rukopisima moraju se čuvati kao poverljive i ne smeju se koristiti za sticanje lične koristi.

Urednici i članovi redakcije dužni su da preduzmu sve razumne mere kako bi identitet recenezenata ostao nepoznat autorima pre, tokom i nakon postupka recenzije i kako bi identiet autora ostao nepoznat recenzentima do okončanja postupka recenzije.

 

Odgovornost autora

Podnošenjem rukopisa autori jamče da rukopis predstavlja njihov originalan rad, odnosno da nije plagijat, da ne sadrži neosnovane ili nezakonite tvrdnje, da prava trećih lica nisu povređena i da izdavač neće snositi nikakvu odgovornost ako se pojave bilo kakvi zahtevi za naknadu štete, da nije objavljen i da se ne razmatra njegovo objavljivanje kod drugog izdavača ili u okviru neke druge publikacije, da su objavljivanje odobrili svi koautori, ukoliko ih ima, kao i, prećutno ili izričito, sva nadležna tela u ustanovi u kojoj je izvršeno istraživanje.

Istovremeno predavanje istog rukopisa u više časopisa smatra se ozbiljnim kršenjem etičkih standarda. Takvi rukopisi momentalno se isključuju iz daljeg razmatranja.

Autori su dužni da se pridržavaju i etičkih standarda koji se odnose na naučnoistraživački rad. Dužni su da ispravno citiraju izvore koji su bitno uticali na sadržaj istraživanja i rukopisa. Informacije koje su dobili u privatnom razgovoru ili pisanoj korespondenciji sa trećim licima, prilikom recenziranja prijave projekta ili rukopisa i slično, ne smeju se koristiti bez izričite pisane dozvole izvora informacija.

Autori snose svu odgovornost za sadržaj podnesenih rukopisa, kao i validnost eksperimentalnih rezultata, i dužni su da, ako je to potrebno, pre njihovog objavljivanja pribave saglasnost ili dozvolu za objavljivanje svih lica ili institucija koje su neposredno učestvovale u istraživanju koje je u rukopisu predstavljeno. Pri empirijskom radu sa pojedincima – poput, na primer, anketa ili upitnika – autori moraju da se osiguraju od povrede prava na privatnost subjekata i da izjave i informacije koje dobiju od njih ostanu anonimne.

Autori koji žele da u rad uključe ilustracije, tabele, delove teksta ili druge materijale koji su već objavljeni drugde dužni su da za to pribave saglasnost nosilaca autorskih prava i da prilikom podnošenja rada dostave dokaze da je takva saglasnost data. Materijal za koji takvi dokazi nisu dostavljeni smatraće se originalnim delom autora.

U slučaju da je poslati rukopis rezultat naučnoistraživačkog projekta ili da je, u prethodnoj verziji, bio izložen na skupu u vidu usmenog saopštenja (pod istim ili sličnim naslovom), detaljniji podaci o konferenciji i/ili projektu, naziv i broj projekta, odnosno naziv programa u okviru kojeg je članak nastao, kao i naziv instutucije koja je finansirala projekt, navode se u zahvalnici na kraju rukopisa ili u posebnoj napomeni na stalnom mestu, na početku teksta pri dnu prve stranice.

Origilani naučni i pregledni radovi treba da sadrže dovoljno detalja i referenci kako bi se recenzentima, a potom i čitaocima omogućilo da provere tvrdnje koje su u njima iznete. Hotimično iznošenje lažnih tvrdnji predstavlja ozbiljno kršenje etičkih standarda. Prikazi knjiga i događaja i stručni članici moraju biti precizni i odmereni.

Autori su dužni da kao koautore navedu samo ona lica koja su značajno doprinela sadržaju rukopisa, odnosno dužni su da sva lica koja su značajno doprinela sadržaju rukopisa navedu kao koautore. Ako su u bitnim aspektima istraživačkog projekta i pripreme rukopisa učestovala i druga lica koja nisu autori, njihov doprinos treba pomenuti u napomeni ispod teksta ili u zahvalnici. Autori bi takođe trebalo da obezbede mogućnost da svi koautori povuku potpis ili isprave greške u prilogu.

Autori su dužni da navedu svaki finansijski ili drugi značajan sukob interesa koji bi se mogao protumačiti kao uticaj na rezultate ili interpretaciju svojih rukopisa. Svi izvori finansijske podrške za projekt treba da budu obelodanjeni. Izdavač neće snositi nikakvu odgovornost u slučaju ispostavljanja bilo kakvih zahteva za naknadu štete.

U slučaju da autori otkriju značajnu grešku ili netačnost u svom radu nakon njegovog objavljivanja dužni su da momentalno o tome obaveste urednika ili izdavača časopisa i da sa njima sarađuju kako bi se rad povukao ili ispravio.

Podnošenjem rukopisa redakciji Kritike: časopisa za filozofiju i teoriju društva autori se obavezuju na poštovanje navedenih obaveza i pridržavanje uređivačke politike časopisa.

 

Odgovornost recenzenata

Primljeni radovi podležu „dvostruko slepom“ postupku recenziranja. Svrha recenzije je da pomogne uredniku u donošenju odluke o tome da li rad treba prihvatiti ili odbiti, a komunikacijom sa autorom posredstvom redakcije, može i da pomogne autoru da poboljša kvalitet svog rukopisa.

Izbor recenzenata spada u diskreciona prava glavnog urednika i urednika sekcija. Recenzenti moraju da raspolažu relevantnim znanjima u vezi sa tematskom oblašću kojom se rukopis bavi. Poželjno je da ne budu iz iste institucije kao autor, niti da su u skorije vreme objavljivali publikacije zajedno (kao koautori) sa bilo kojim od autora podnesenog rada.

Izabrani recenzent koji sebe ne smatra kompetentnim za temu ili oblast kojom se rukopis bavi, ili zna da njegova brza recenzija nije moguća, dužan je da o tome obavesti urednike.

Recenzent ne sme da bude u sukobu interesa sa autorima ili finansijerom istraživanja. Ukoliko postoji takav sukob recenzent je dužan da o tome bez odlaganja obavesti urednike.

Recenzije su anonimne: identitet autora nije poznat recenzentima, niti identitet recenzenata autoru, ali se od autora može zahtevati da prilikom podnošenja rada navede imena potencijalnih recenzenata. Identitet recenzenta ostaje nepoznat i drugim recenzentima: recenzenti tokom čitavog procesa recenziranja postupaju nezavisno jedan od drugog.

Recenzenti su dužni da upozore urednika na svaku osnovanu sumnju ili saznanje o mogućem kršenju etičkih standarda. Recenzenti treba da prepoznaju relevantna objavljena dela koja autor nije citirao, kao i da upozore urednika na paralelno podnošenje istog rada na razmatranje drugom časopisu, u slučaju da ima takva saznaja.

Rukopisi koji su poslati recenzentu smatraju se poverljivim dokumentima. Recenzenti ne smeju da koriste neobjavljene materijale iz primljenih rukopisa za svoja istraživanja bez izričite pisane saglasnosti autora. Informacije i ideje koje su predstavljene u podnetim rukopisima čuvaju se kao poverljive i ne smeju se koristi za sticanje lične koristi.

U glavnoj fazi recenziranja rukopisa redakcija šalje primljeni rad i recenzentski obrazac na adrese dva stručnjaka za naučnu oblast kojom se rad bavi. Recenzentski obrazac sadrži niz pitanja koja se odnose na one aspekte koje recenzent treba da obuhvati kako bi se donela odluka o prihvatanju ili odbijanju jednog rukopisa. U završnom delu obrasca recenzenti treba da navedu svoja zapažanja i predloge kako da se poboljša rukopis: taj deo obrasca šalje se autoru bez imena recenzenta.

Ako odluke recenzenata nisu istovetne (prihvatiti / odbiti rukopis), redakcija može da traži mišljenje trećeg recenzenta.

Tokom postupka recenziranja glavni urednik i urednici sekcija mogu da zahtevaju od autora da dostave dodatne informacije (uključujući i neobrađene podatke), ako su one neophodne za procenu naučnog doprinosa rukopisa. Urednici i recenzenti moraju da čuvaju takve informacije kao poverljive i ne smeju ih koristiti za sticanje lične koristi.

Recenzenti su dužni da u zadatim rokovima dostave pisane, stručne, zasnovane i nepristrasne povratne informacije o naučnim doprinosima i naučnoj vrednosti rukopisa. Stavovi recenzenata treba da budu jasno izneti i potkrepljeni argumentima.

Recenzija mora biti objektivna. Komentarisanje ličnosti autora smatra se neprimerenim.

Recenzenti procenjuju rukopise s obzirom na usklađenost njihove teme sa profilom časopisa, relevantnost istraživačke oblasti i primenjenih metoda, orignalnost i naučni značaj podataka koji su predstavljeni u rukopisu, te stila naučnog izlaganja i opremljenosti rada naučnim aparatom.

Postupak recenziranja obično traje do dva meseca. Recenzije se ne honorišu.

Redakcija je dužna da obezbedi kontrolu kvaliteta recenzija. U slučaju da autori imaju osnovane zamerke na račun recenzije, te je uverljivo dovedu u pitanje, redakcija će proveriti da li je recenzija objektivna i da li zadovoljava akademske standarde. Ako se potvrdi sumnja u objektivnost ili kvalitet recenzije, redakcija će tražiti mišljenje drugih recenzenata.