Apstrakt
Informacione tehnologije iz korena su promenile način na koji živimo i radimo. Te promene posebno se manifestuju kroz delovanje digitalnih platformi koje suštinski imaju dejstvo svojevrsnog katalizatora za realizaciju različitih društvenih potreba. Danas, gotovo za svaku društvenu potrebu, postoji platforma koja spaja ponudu i potražnju za zadovoljavanjem konkretne potrebe. Izuzetak, naravno, nije ni potreba za radom. Digitalne platforme u ovoj oblasti zapravo deluju kao virtuelno tržište rada. Na takvom tržištu uparivanje subjekata koji imaju potrebu za izvršavanjem određenog rada i subjekata koji imaju potrebu za pronalaskom posla (digitalni radnik) vrši se pomoću algoritma platforme. Ovi algoritmi funkcionišu na osnovu ogromne količine različitih podataka koje platforma prikuplja od momenta registracije njenih korisnika, preko samog procesa vršenja rada posredstvom platforme, do ocenjivanja izvršenog rada, na taj način preuzimajući brojne funkcije poslodavca (algoritamski menadžment). I dok platforme funkcionisanje svojih algoritama predstavljaju u pozitivnom svetlu doprinosa koji daju automatizaciji i objektivnosti u procesu donošenja odluka, ovim istraživanjem pokazaćemo da izneta tvrdnja platformi nije do kraja tačna, jer funkcionisanje njihovog algoritma rezultira odsustvom transparentnosti i objektivnosti u procesu donošenja odluka, što rezultira nepoštovanjem brojnih prava po osnovu rada. S tim u vezi, istraživanje ima za cilj da formuliše konkretne predloge za potrebnu promenu pravnog okvira u cilju efikasne zaštite fundamentalnih ljudskih prava usled delovanja algoritamskog menadžmenta.

This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NonCommercial-NoDerivatives 3.0 Unported License.
Sva prava zadržana (c) 2023 Darko M. Božičić